Jutros me je probudila svjetost. Bjelina. Sve je prekriveno tim bijelim mekanim, svjetlucavim pokrivačem. Pogledam u dvorište dok pripremam jutarnju kavicu i vidim savršenu idilu. Sve je mirno i netaknuto i blješti.
Tek nakon kave uočim da i nije baš tako mirno. Grlica na grani gdje je hrana, ptičice iz snijega kupe prosipane sjemenke i moja Ella u igri i ronjenju u snijegu sve dok na njušci ne izroni ogromnu grudu. Ovo je njena prirodna okolina i prava je divota gledati ju kako uživa.
Ulica još uspavana, jedva prohodna. Polako se skupljaju susjedi koji čiste snijeg, dok djeca gacaju po najdubljem snijegu rumenih obraza. Sve sam promatrala kroz prozor a onda se dijete probudilo u meni i nisam mogla odoljeti. Obožavam snijeg i ove trenutke blaženstva.
Znam da je i kod vas isto.
Stoga uživajmo malo svi i pokušajmo uhvatiti što više pahulja.
Budimo na kratko djeca, bar nekoliko dana..... dok traje ova čarolija.
Voli vas
Karmen